U jezikoslovlju, zastarjela riječ ili konstrukcija, po izrazu (mudroslovlje: filozofija) ili po sadržaju (brod: mjesto na kojemu se prelazi rijeka) te po fonološkoj (arkiv) i tvorbenoj (gramatik) obilježenosti. Arhaizmi pripadaju pasivnomu, vremenski raslojenomu nestandardnom leksiku, a iz uporabe su se izgubili zbog jezičnih i izvanjezičnih razloga. U suvremenom jeziku imaju istoznačne leksičke zamjene, za razliku od zastarjelica, historizama koji označavaju zastarjele pojmove (ban, knez) i koji nemaju istoznačnice. Kao stilistička kategorija arhaizmi su leksička zaliha piscima (pjesni ljuvene). Služe stvaranju učinka uzvišena i svečana tona govora, čišćenju jezika od stranih nanosa, postizanju metričke pravilnosti ili dočaravanju odgovarajućega povijesnog ambijenta. U opću uporabu mogu ponovno ući kao oživljenice (satnik, zemljovid, stožer).