Jezikoslovlje se sastoji od niza pojedinačnih disciplina, već prema tomu kojim se jezičnim razinama bave (fonetika i fonologija, uključujući i prozodiju, zatim grafemika, monematika /morfematika/ i morfologija, sintaksa, tvorba riječi, leksikologija, semantika itd.) ili s kojega gledišta jeziku pristupaju (psiholingvistika, sociolingvistika, pragmatika, tekstna lingvistika /lingvistika teksta/, kognitivna lingvistika i dr.). – Iako je ljudsko zanimanje za jezik staro vjerojatno koliko i ljudske zajednice (u mitologijama i vjerovanjima starih naroda jeziku se redovito pridaje značajno mjesto), jezikoslovlje kao dobro definirano područje istraživanja nastalo je početkom XIX. st., a istom u početku XX. st. postalo je u punom smislu te riječi znanstvenom disciplinom s jasno određenim predmetom i pouzdanom metodologijom istraživanja. Tijekom XIX. i u početku XX. st. jezikoslovlje se konačno odvojilo od filologije i gramatike, s kojima je do tada bilo prepleteno. – No jezikoslovlje ima dugu pretpovijest.
jezikoslovlje (lingvistika), znanstveno proučavanje ljudskoga jezika, konkretnih (prirodnih) jezika u pojedinim zajednicama i jezične komunikacije. To je proučavanje znanstveno po tome što se temelji na promatranju, popisivanju, opisivanju, klasifikaciji i objašnjavanju jezičnih činjenica, a suzdržava se od toga da među tim činjenicama predlaže izbor ili preporučuje uporabu u ime estetskih, moralnih, vjerskih, političkih i sličnih načela.
jezikoslovlje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 7.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jezikoslovlje>.