rekcija (latinski rectio: upravljanje, uprava) (upravljanje), u lingvistici, naziv za jedan od odnosa među sastavnicama spojeva riječi. Rekcija je odnos ovisnosti jedne riječi o drugoj. Glavna sastavnica (određenica) morfološki određuje oblik zavisne sastavnice (odredbenice). Određenica zahtijeva dopunu u određenom padežu (npr. u akuzativu u primjeru voziti auto ili u dativu u primjeru smijati se Petru). Određenica može biti glagol (pisati pismo), imenica (čaša vode), pridjev (sklon alkoholu), prilog (mnogo knjiga), broj (dva čovjeka) i prijedlog (na stolu). Razlikujemo jako (npr. čitati knjigu) i slabo upravljanje (npr. šetati parkom).
gram. sintaktička pojava ravnanja jednih riječi prema drugima, svojstvo glagola, pridjeva i prijedloga da otvaraju mjesto drugim riječima u nekom padežu (npr. gradim kućU, govorim o kućI); upravljanje, valencija
rekcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.5.2024. https://www.enciklopedija.hr/clanak/rekcija.
rekcija. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 21.5.2024. https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=dlpjXxk%3D&keyword=rekcija.