1. Formalno medijsko obrazovanje (predškolski odgoj, osnovna škola, srednja škola - općeobrazovna i strukovna i u visokoškolskom obrazovanju)
2. Neformalno obrazovanje (organizacije civilnog društva kao važni čimbenici u neformalnom obrazovanju)
3. Informalnim učenjem (inicijativom učenika i nestrukturirano).
Četiri modela medijskoga opismenjavanja:
1. Odgoj za medije kao specijalizirani predmet - može biti kao samostalni obavezni ili izborni predmet.
2. Odgoj za medije koji se podučava kao dio postojećeg predmeta, obično materinskog jezika i najčešći je oblik uključivanja medijskog obrazovanja u školsku satnicu.
3. Pojedini dijelovi odgoja za medije mogu biti uključeni u različite predmete kao što su, primjerice, jezik, književnost, povijest, zemljopis, odnosno svi predmeti koji su povezani s medijima.
4. Odgoj za medije kao slobodna aktivnost - odnosi se na tečajeve i radionice u školi u slobodno vrijeme.
Medijsko obrazovanje predstavlja stjecanje sposobnosti za kritičko iščitavanje medija, bilo kakva da je vrsta tradicionalnih ili novih medija. Osnovni cilj je smanjenje distanciranosti od medija, razumijevanjem njihovog funkcioniranja i upoznavanja sa njihovim sadržajem.
Maksimović, J., Osmanović, J. i Mamutović, A. (2020). Kompetencije nastavnika za medijsko obrazovanje. In medias res, 9 (17), 2685-2707. https://doi.org/10.46640/imr.9.17.7
Walat, W. (2020). MEDIJSKO OBRAZOVANJE U ŠKOLSKOM SUSTAVU. Media, culture and public relations, 11 (2), 161-165. https://doi.org/10.32914/mcpr.11.2.4
Leo Berkeley (2009) Media education and new technology: a case study of major curriculum change within a university media degree, Journal of Media Practice, 10:2-3, 185-197, DOI: 10.1386/jmpr.10.2-3.185_1
Wilmore, M., & Willison, J. (2016). Graduates’ Attitudes to Research Skill Development in Undergraduate Media Education. Asia Pacific Media Educator, 26(1), 113–128. https://doi.org/10.1177/1326365X16640348